Page 24 - untitled

Ipak, koliko god su prehrambeni utjecaji
tijekom prošlih stoljeća, čini nam se, lako i bez
zapreka, rekli bismo s oduševljenjem dolazili u
grad, jednako se tako selo svim sredstvima
uglavnom uspješno opiralo prehrambenim
novinama. Tek kada su seljanke za vrijeme Prvog
svjetskog rata na službi u gradu, kod lokalnog
župnika ili vlastelina naučile kuhati, svoje su
novonaučene vještine i znanja u pripremi jela
prenosileinaselo.

JESTE LI ZNALI...
… da je staro jelo dunavskih alasa (ribara) pečeno na
otvorenojvatrištukaumonderi ilimonderštuka ?
… da su u građanskim kućama uskršnju šunku znali
kuhatiumetalnimkutijama–šunkoferima ?
… da su reduše u korpi s hranom koju su na glavi
nosile u polje, stavile i žlicu meda u lončiću, koji je
privlačioose,aodbijaomuhe?
… da su djeci omiljeni specijalitet svinjokolje, u
vrijemedoksedlakaskidalapaljenjem,bileušiirep?

Razlog tog svjesnog otpora novim prehra-
mbenim utjecajima, rezultat je prije svega snažne
kulturološke izolacije seljaka koji su živjeli u
velikim zatvorenim cjelinama, obiteljskim
zadrugama. I do četrdesetak duša, svoj su
opstanak i preživljavanje u teškim vremenima
ratova i nestabilne ekonomske situacije tijekom
stoljeća, mogli zahvaliti upravo kodeksu običaja,
kao i podjeli poslova. Hijerarhijski uvjetovan
način život nije trpio promjene. S toviše, kada su
promjene počele ulaziti u obitelj, recimo
dolaskom nove snahe C ehinje ili Švabice,
zadružna konstrukcija obitelji bi se vrlo brzo
urušila, odnosno zadruga se ubrzo razdijelila
(Z ebčević Matić, 2008:10). Kako su onda uopće
do danas preživjela neka jela? Jedan od razloga
opstanka mnogih endemičnih jela ležiučinjenici
da su seljaci sve, ali baš sve namirnice od kojih su
pripremali hranu, proizvodili sami vrlo dugo
ekstenzivnimnačinomproizvodnjeiuzgoja.

www.muzejuloncu.com