Page 22 - untitled

JESTE LI ZNALI...
… da su majke djeci često znale davati čaj od kučenja
(baturica od kukuruza) ili maka kako bi bolje i duže
spavala, a one stigle obaviti sav posao na polju i u
kući?
… da su valjčiće od krumpirovog tijesta šufnudle
(šiškrle, čikove), žene znale praviti valjajući ih rukom
nabutini?

jelima. Standard pripreme jela uslijed tehno-
loškog napretka, poput mlina za pročišćavanje
meljave i dobivanja naj inijeg brašna, industrijske
proizvodnje kvasca, dostupnosti začina, a
posebice šećera, te štednjaka, koji je uz kuhanje
omogućio paralelno i pečenje (Rittig-Beljak,
2002:13), u 19. stoljeću dozvoljavaju slavonskim
građankama prihvaćanje baš svih europskih
poznatih jela, naročito slastica. O trendu
oduševljavanja novim kolačima i načinima
spremanja zimnice, govore nam rukom pisane
kuharice domaćica koje su dragocjeni dokument
proučavanja širenja jela prenošenih usmenom
predajom. Za razliku od kolača koje danas
doživljavamo kao domaće, poput gužvare, praca,
išlera, buhtla, damen kaprica, mnoge se slastice,
koje su do Drugog svjetskog rata bile dio samo
gradske prehrambene kulture, poput majskog
vina, muškacona, klecenbrota, pester šnita ili
recimo kitnkeza , nepovratno gube, čemu Muzej u
loncusvakakonastojistatinakraj.

Konačno,onjihovojgenezisvjedočeibrojni
germanizmi koji su danas, uz turcizme i mađa-
rizme, temelj kolokvijalnog govora ovog kraja
Hrvatske i to u nazivima jela (ajernokle, ajeršpajz,
cušpajz, falš supa, šnicl, štrudla), pomagalima za
pripremu jela (šparet, rerna, šircl ) i serviranje
(ausac, beštek ),tenačinima njihovih priprema
(faširanje, restanje, dinstanje ). Organizirano
podizanje kvalitete pripremanja jela i to naslije-
đene srednjoeuropske prove-nijencije, da ne
kažemo austrijsko–bečke kuhinje, svakako su
Domaćinskeškoleitečajevipočetkom20.stoljeća
u organizaciji C asnih sestara Milosrdnica, ali i
djevojačkihgrađanskihškola.

www.muzejuloncu.com