Page 23 - untitled

Koliko god su slavonski gradovi koketirali u
prihvaćanju suvremene europske kuhinje,
jednako su tako ljubomorno, baš poput naših
plemenitih Pejačevića u Našicama ili Kraljevićai
Cirakija u Požegi, čuvali jela od brašna, omiljena i
na selu. Bazlamača, maglice ili listarići, poderane
gaće, masnice, pogačice s čvarcima tako su postali
slatki dodaci objedima ili čak zasebno treće jelo u
slijeduručka.

Imamo i čvrste gastronomske dokaze da su
građani, posebice oni koji su imali svoje
vinograde, a takvih je u većini slavonskih gradova
bilo puno, bili također neumoljivi čuvari tradicije.
Naime, ćevap davni pratitelj svih postturskih
sajmova i proštenja sačuvan je u originalnom
obliku zahvaljujući slavonskim purgerima
vinogradarima, ovoj povlaštenoj uskoj grupi ljudi
koja ga je pripremala na strogo određeni način na
otvorenoj vatri u vinogradima (Ilić Oriovčanin,
1846:78). U Pakracu, Cerniku i Slatini pripremali
su ga cijelu vinogradarsku godinu, od Svetog
Vinka do Martinja, u Požegi još i danas vezano za
autohtoni običaj Grgureva, od najbiranijih
komada marinirane svinjetine i junetine, uz
dodatak luka i slanine nabijenih na ražanj i
zamotanih u svinjsku maramicu. U Iloku se
priprema suvrstica od ispečenih svinjskih
odrezaka na roštilju, pa pirjanih u kotliću, uz
dodataksezonskogpovrća.

Kvaliteti gradske prehrane, svakako su
doprinijeli bugarski emigranti koji su od polovice
19. stoljeća naseljavajući se uza sve veće gradove
istočne Hrvatske i osnivajući takozvane bugarske
bašće, sa sobom donijeli i kulturu uzgoja
kvalitetnog povrća, ali i niz novih povrtnica poput
paprikeipatlidžana.

JESTE LI ZNALI...
… da se u zapadnom Srijemu svinjokolja naziva
kavurma,auBaranji karmine?
… da za vrijeme svinjokolje pod izlikom da ne budu
ćulava (tulava), djeci nisu davali mozak i bubrege,
kojisukaospecijalitetčuvalizamesare?

20/21