Izložba digitalno rađenih fotografija, pod nazivom „Inventura“ , članova Fotokluba „Oppidum“ grada Pleternice, predstavlja djela koja su rezultat traganja za tehničkim mogućnostima pri snimanju digitalne fotografije. One su tim više zanimljive, jer je riječ o autorima, uglavnom TEHNIČKE struke ili tehničkog afiniteta, kod kojih se zajedno našao i interes za umjetničku fotografiju, kroz koju bi mogli iznijeli svoja razmišljanja. Dakle, i ovi su autori, kao i Tom Ang, iznijeli prednosti fotografiranja digitalnim aparatom, s tim da ih je Ang objavio u svojoj knjizi, a ovi autori na ovoj svojoj izložbi.
Teme autora su različite. Tako fotografije DRAGE KOMARIĆA, predsjednika udruge imaju ne samo umjetničku, nego i dokumentarnu vrijednost. Prema vrsti motiva dio njih su očito u funkciji zaštite naše slavonske kulturne baštine, a svojstveno autoru one su tehničkom obradom dobile i patinu prošlosti.
Zatim, tu su fotografije JOSIPA MARKOVIĆA koji tehnikom rada digitalnim aparatom zaustavlja idilične prizore i trenutnu ljepotu dajući im posebno, NADREALNO značenje.
Fotografije HRVOJA MIKOLČEVIĆA su interpretiranjem motiva sasvim drugačije od drugih, one sugeriraju prijelaz iz dvodimenzionalnog svijeta fotografije. Motivi grada i prirode na njegovim fotografijama se kreću, titraju, vrte se ili nas sugestivno povlače u svoj svijet, hladnoće, kretanja. Autor snimajući širokokutnim i fisheye objektivom snima kao sa kamerom. On ne nastoji fotografijom nešto zaustaviti, nego pokrenuti.
Motivima fotografija MILICA MILOSAVLJEVIĆ sugerira mir, tišinu, lakoću. Iako autorica želi kod promatrača probuditi želju za promjenom i kretanjem, atmosfera na njima sugerira mir i toplinu, što potencira blagim prijelazima svjetla u sjenu, što promatača još više primiče slici.
Digitalna fotografija ROBERTA RENDULIĆA odraz je i njegove struke. S nastojanjem da snimi dobru umjetničku fotografiju on se postavlja u fotografij između dva trenutka, onog koji se još nije dogodio i kojeg će se svakog časa dogoditi. Blizina presudnog trenutka stvara tzv. liniju napetosti iza koje bi se trebalo nešto značajno dogoditi. Presudni trenutak pojačava kontrastom boje odnosno svjetla i sjene.
TOMISLAV SAFUNDŽIĆ isto tako tehničkim postupcima fotografije nastoji naglasiti onaj moment koji drži važnim. On ubrzava događanje, grupira ih, rasvetljava ili zatamnjuje, kreira ih. Ono što bi za promatrača bilo sasvim uobičajeno autor je tehničkim postupkom digitalnog aparata učinio neobičnim.
Čuda prirode i života bila bipotpuno skrivena od naših očiju da nije istraživačke znatiželje njihovih ljubitelja. Zaogrnuta jednostavnom jasnom i čistom vanjštinom pronašla su svoje mjsto na digitalnim fotografijama DAVORA SEČKARA koji nam otkriva nam svijet koji vrvi životom, premda je našim očima skriven oblika.
HRVOJE ŠTAJDUHAR koristi tzv. HDR tehniku ( High Dynamic Range ) koja podrazumijeva proces kod kojeg se snima niz slika na istu temu , ali s različitim rasponom svjetlijeg i tamnijeg područja slike, s tim da je tu moguće i spajanje slika u jednu. Ovim načinom i Hrvoje je dobio digitalnim aparatom slike pejzaža i arhitekture koje svojom atmosferom djeluju neobično napeto i dramatično.
Danas, kada su tema ove izložbe digitalne fotografije, treba reči i jednu nedavno otkrivenu zanimljivost. Naime, u svibnju ove godine otkrivena je i digitalna umjetnost Andya Warhola, umjetnika Pop arta i autora čuvenog portreta Marlyn Monroe, koji je 1985. godine i prije nego je većina ljudi uopće razmišljala o digitalnoj fotografiji uslikao svoje digitalne slike i modificirao ih.
Dakle, vidimo da je primjena digitalne fotografije još šira i da je njeno područje bilo u najranijem periodu i slikarstvo. Stoga s još većom pažnjom možemo gledati ove fotografije koje ukazuju na značaj digitalnih aparata koji svojim tehničkim znanjima pomiču granice viđenog i uvode nas u jedan drugačiji svijet.
LIDIJA IVANČEVIĆ ŠPANIČEK, prof . muzejska savjetnica