Požega je zbog svog geografskog i strateškog smještaja oduvijek bila značajno političko, gospodarsko, crkveno i kulturno središte. Pisani trag iz 1210. godine po prvi put spominje Požešku županiju, a u potvrdi pape Honorija III. od 11. siječnja 1227. spominje se darovnica Andrije II Arpadovića (1205 - 1235) i prvi puta gradska tvrđa, odnosno Castrum de Posega. Tu saznajemo da kralj prodaje Požegu kaločkom nadbiskupu Ugrinu i da mu pritom daje i duhovnu potporu u borbi protiv širenja bogumilstva iz Bosne.
Sinovi kralja Andrije II. Arpadovića opozvali su većinu očevih darovnica, da bi tako vratili ugled i moć kraljevske kuće, pa je do početka 14. st. požeško vlastelinstvo bilo u rukama ugarskih kraljica.
Kada početkom 14. stoljeća na ugarsko prijestolje dolazi dinastija Anžuvinaca, Hrvatsku i Slavoniju potresaju sukobi između pristalica kralja Karla I. (1301.- 1342.) i hrvatskih feudalaca, a nemiri su se nastavili i u drugoj polovici 14.st.
U 15. st. Požega nije više u kraljevskim rukama već je vlasništvo bogatih slavonskih plemića.
U sklopu osvajačkog pohoda preko Save Turci su zauzeli Požegu i okolicu 1537.godine i tu su vladali oko 150 godina. Grad kao sjedište Požeškog sandžaka se islamizira i od male varoši prerasta krajem 16. st. u veći grad (kasabu). U Požegi su zbog obrane postojećih i zauzimanja novih područja Slavonije smještene jake vojne posade. Borbe za oslobođenje Slavonije od turske vlasti počele su u sklopu austrijsko- turskog rata (1683.- 1699.) i zaslugama fra Luke Ibrišimovića – Sokola Požega je konačno oslobođena 1691. godine.
U Muzeju se čuvaju malobrojni predmeti i dokumenti iz vremena osmanske vladavine Požegom. To su prvenstveno fotografije ostataka turske arhitekture, oružje iz tog perioda te skica spomenika fra Luke Ibrišimovića, rad mađarskog kipara G. Kissa.
Za Požegu je krajem 17.st. važan dolazak isusovaca koji su 1699. godine osnovali gimnaziju, petu u Hrvatskoj. Od 1761. do 1776. godine Požega je dom i sveučilišta poznatog pod nazivom „Academia Posegana“. Dokumentarna zbirka Povijesnog odjela između ostalog čuva i gimnazijske izvještaje, svjedodžbe, brojne fotografije te originalnu gimnazijsku zastavu iz 1891. godine.
Nakon turske vlasti Požega se polako obnavlja i postaje sjedište carskog komorskog nadzornika (provizora) koji je prikupljao posebne daće za potrebe Kraljevske blagajne. Gradska uprava se sastojala od gradskog zastupstva (senata) kao predstavničkog tijela i poglavarstva (magistrata) koji je imao izvršnu vlast. Na čelu uprave je bio gradski sudac (gradonačelnik), a za red se brinula Gradska straža. U Dokumentarnoj zbirci Povijesnog odjela čuvaju se i vrijedne isprave koje govore o razvoju grada i gradske uprave, a o gospodarskom razvoju svjedoče dokumenti i predmeti bogate Cehovske zbirke.
Sredinom 18. st. kraljica Marija Terezija (1740. - 1780.) obnavlja Požešku županiju, pored Virovitičke i Srijemske. Poveljom od 1. rujna 1765. godine kraljica daje Požegi status slobodnog i kraljevskog grada. Tada grad dobiva novi urbanistički izgled gdje uz stare srednjovjekovne crkve (sv. Duha i sv. Lovre) glavni trg krase Isusovačka kolegija (danas Biskupski dvor), stara zgrada Gimnazije, Gradska vijećnica i niz baroknih jednokatnica na sjevernoj strani trga.
Crkva sv. Terezije Avilske (danas katedrala) sagrađena je 1763. godine te je jedna od najljepših baroknih crkvi u Slavoniji. Originalne grbovnice, dokumenti i predmeti iz 18. i 19. st, zbirka zastava sa kraja 18.st do 20. st., karte, fotografije, diplome i drugi predmeti govore o bogatoj povijesti Požege i županije.
U Požegi i okolici su rođeni mnogi znameniti građani kao što su književnici Antun Kanižlić, fra Grge Čevapović, Vjekoslav Babukić, fra Kajo Agijić, Josip Eugen Tomić, Janko Jurković, Vilim Korajac, Josip Pavičić, Franjo Ciraki, Dobriša Cesarić, Matko Peić, Zdenka Marković; zatim istraživač Afrike Dragutin Lerman, prosvjetni djelatnik i povjesničar Julije Kempf, operna pjevačica Vilma Nožinić, slikar Miroslav Kraljević i drugi o kojima se građa čuva u Povijesnom odjelu čija samo Zbirka fotografija i negativa broji više od 8 000 predmeta.
Krajem 19. st. u Požegi djeluju brojna društva koja su se isticala dobrotvornim, kulturnim i sportsko - rekreativnim radom kao što su „Društvo Narodna knjižnica“, „Hrvatsko pjevačko društvo Vijenac“, 
„Dobrotvorno gospojinsko društvo“, „Dobrovoljno vatrogasno društvo“, „Društvo za poljepšanje grada“, „Planinarsko društvo“, Društvo „Hrvatski Sokol“ i druga društva od kojih neki djeluju i danas.
Kao dokaz bogatog političkog, gospodarskog , kulturnog i društvenog života čuvaju se u Muzeju zbirke zastava, diploma, oružja i odora i ostali razni predmeti poput fotografija, starih novina, poziva, plakati i ostala originalna građa.