Lokalitet Rudina nalazi se sjeverozapadno od Požege u blizini sela Čečavac, na rubnom platou Psunja na 417 m nadmorske visine. Višegodišnjim arheološkim istraživanjima otkriven je značajan sakralni kompleks koji je pripadao benediktincima, a čini ga velika trobrodna romanička crkva sv. Mihovila i samostan koji se naslanja na crkvu sa sjeverne strane te mala jednobrodna romanička crkva na zapadnom dijelu platoa koja je vjerojatno starija od samostanskog kompleksa.
Ovaj kompleks najstarije je sakralno zdanje na području srednjovjekovne Požeške županije. Rudina kao mjesto prvi se put spominje 1210. godine u darovnici kojom kralj Andrija II Arpadović (1205. – 1235.) dariva templare posjedom Lješnicom izuzetom iz Požeške županije i susjednim posjedom Račaša koji graniči sa Rudinom. Prvi spomen opatije je 1250. godine u ispravi kralja Bele IV kojom su Ivanki, sinu Abrahamovom od roda Sudan (Ždan, Zsadány), pretku porodice Veličkih, potvrđeni posjedi u Požeškoj i Šomođskoj županiji.

Arheološka istraživanja započeo je 1980. godine Gradski muzej Požega (tada Muzej Požeške kotline) pod vodstvom Dubravke Sokač – Štimac. Prema pronađenom pokretnom arheološkom materijalu ustanovljen je kontinuitet naseljavanja od prapovijesti.
Među najznačajnije nalaze s Rudine ubrajaju se tzv. rudinske glave, odnosno kamene konzole s isklesanim ljudskim licima i cijelim ljudskim figurama. U Gradskom muzeju Požega čuva se 17 konzola. Većina je u Muzej dospjela još pedesetih godina prošlog stoljeća kao poklon ili otkup. Stanovnici okolnih sela iskorištavali su kamen s Rudine kao građevinski materijal pri gradnji svojih kuća i gospodarskih zgrada. Samo je nekoliko glava pronađeno tijekom arheoloških istraživanja.