Page 16 - Katalog Vinarstva
P. 16

Kako su pred berbu krađe grožđa bile dosta česte,  ljestvama. U posebno veliku burad (Diklić) od nekoliko  podruma, pa su vodili računa da se u podrumima osim
            vinograde se moralo čuvati. Na selu su obično  tisuća litara moralo se ulaziti unutra kroz posebna  vina ništa ne drži. Iako su mnogi brojevi Glasnika bili
            vinogradarski susjedi čuvali jedni drugima vinograde  vratašca, koja su poslije brvili lojem.   posvećeni pravilnom vinarenju, seljaci baš nisu imali
            tjerajući ptice, ali i lopove. Gospoda su unajmljivala  Gospoda su posebno sudovnu burad vozili bačvaru  puno izbora, pa su vino i rakiju u podrumu ili pivnici
            mjesec dana prije berbe pudare - čuvare uroda, koji su  ili pintaru na razdanjivanje. U Požegi između dva rata  zajedno čuvali s kiselim kupusom, utrapljenim
            bili zaduženi za tjeranje životinjskih i ljudskih tatova.  bila su najpoznatija dva bačvara. Prvi je bio Franjo Rokoš  krumpirom i repom, te sušenim mesom. U novije
            Ptice su tjerali velikim klepetaljkama na vjetar i malim  koji je zanat završio u Daruvaru, a imao je radnju u ulici  vrijeme podrumi pasioniranih vinogradara sa područja
            ručnim čegrtaljkama, dok su za kradljivce bili oboružani  svetog Roka. Izrađivao je bačve za tadašnji Stock,  Požeštine ogledalo su njihovog vinogradarskog
            sjekiricama sa dugim drškama, ali i puškama. (GŽP, 29.  samostan Sestara milosrdnica, Ratarnicu, te veće  entuzijazma, posebno dijelovi za kušanje obiluju
            5. 1905.). Grad je kažnjavao svaku prodaju ukradenog  požeške vinogradare. Ðuro Hohoš je bio njegov  suvremenom vinogradarskom ikonografijom koja
            grožđa kojega su jeftino znali kupovati neki sitniji  naučnik koji je i nakon Drugog svjetskog rata u  koketira sa etno elementima.
            požeški trgovci, te prodavati po puno većim cijenama.  Arslanovcima zadovoljavao potrebe požeških vinara.  Kada se vrijeme berbe približilo, gledalo se obično
            (GŽP, 1. 10. 1898.) (Ciraki, 2004.) Kako bi se spriječila  (Šestan, 1996:215)         da grožđe bude dovoljno slatko, jer si pogotovo seljak
            krađa grožđa, Grad je već sredinom osmog mjeseca  Burad je u podrumu slagana po veličini, obično lijevo  nije mogao priuštiti dodavanje šećera. Najčešće vrijeme
            imenovao pudara koji je imao i službenu oznaku na  i desno od ulaza (sredina je ostavljena za manevriranje  berbe je bilo oko Miholja (29. rujan), ali ako je ljeto bilo
            rukavu, a subvencionirali su ga svi vlasnici vinograda.  kod pretakanja), odignuta od vlažnog poda drvenim  kišno, a jesen sunčana, znalo se brati i između Svih
            (Ajanović, 1996:195)                       legama, podsjecima. Veliki vinogradari koji su prodavali  Svetih (1. studeni) i Svete Kate (25. studeni).(Vetovo) 26
               Uspješnost sretnog očuvanja vina i njegove dobre  svoje vino nisu mogli reskirati da im ono poprimi miris  Berba je na selu počinjala ujutro, poslije rose kad se
            kvalitete ovisila je o besprijekornoj čistoći svog vinskog                                                  nahranilo    blago.
            suđa, posebno buradi. Gospoda su za taj posao                                                               Obzirom da je to bio
            unajmljivali rabotu koja je uz vincilira uređivala potrebno                                                 jedan od najveselijih
            drveno vinsko suđe - burad, sreze, prosić, kade, kace,                                                      finala  vegetacijske
            podčepnice, lijevke za nadolazeću berbu, a seljaci su to                                                    godine, u dane berbe
            obavljali sami. Svo suđe je krajem 20. stoljeća bilo                                                        su se orile pjesme, vike
            načinjeno o drvenih (hrastovih)  dužica, duga,                                                              kočijaša, cilici zvonaca
            međusobno spojenih rogožinom i učvršćenih željeznim                                                         na kolima sa prosićima,
            zanitanim obručima. Rabota je sodom i vrućom vodom                                                          posebno po požeškim
            ribala burad ispirući je više puta hladnom vodom dok                                                        strmim     brdima.
            god nije zapaljeni sumpor gorio u bačvi. Da bi se                                                           (Ajanović,1996:194) I
            uklonila vinska sol u burad bi se stavljali lanci (Lipa), zrna                                              na selu i u gradu vladalo
            kukuruza (Kaptol) ili potočni oblutci (Vetovo), pa bi se                                                    je gotovo praznično
            roljala po dvorištu. Oprana burad sušila se okrenuta                                                        raspoloženje.
            naopako (s vranjem prema zemlji) na drvenim  Bačvarska radiona F. Rokoša u Požegi


            26  O preranoj berbi govori i nam i jedan članak iz Glasnika kojim autor sugerira Gradskom poglavarstvu da na požeškim brdima zabrani pojedninačnu preranu berbu u cilju što bolje kavlitete vina. (GŽP, 19.09.1891. )

            17    vinogradarstvo i vinarstvo požeškog kraja
   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21