Page 11 - Katalog Vinarstva
P. 11

Vino je zbog svoje okrepljujuće snage igralo posebnu  grožđe, ekstenzivnog načina prerade grožđa - ispod  vinogradi (posebno u seljaka iz Poljadije - nizinskog
              ulogu za vrijeme obavljanja teških poljoprivrednih  koma, koji je uzrokovao i lošu kvalietu vina. Da o  dijela Požeške kotline) bili udaljeni od kuće, gledalo se
              poslova poput razvažanja đubreta, žetve, vršidbe,  čuvanju vina u neprimjerenim uvjetima podruma uz  da se u vinogradu tjekom godine pozavršavaju samo
              kosidbe, svinjokolje u kojima su seljaci uzovnici jedni  kiseli kupus, krumpir i repu i ne govorimo. Drugim  najnužniji poslovi. 13
              drugima pomagali. No i taj je običaj brinuo zagovornike  riječima, da se nije odmah popilo, vino bi se pokvarilo.  Kako o prodavanju vina kao dodatnom izvoru
              racionalnije gospodarske politike na selu koji su smatrali  Dakako, da se za ljetne radove i kirvaje vino moralo  prihoda nije bilo ni govora, svaki je seljak obrađivao
              da bi se puno više uštedjelo vina da jedan gazda 10 dana  kupovati, što je bio dodatan trošak. 12  onoliko trsova koliko mu je trebalo za vlastitu kućnu
              sam razvozi đubre, nego da časti                                                                     upotrebu. Kada su filoksera,
              vinom uzovnike koji mu 10 dana                                                                       peronospora   i    oidium
              pomažu. (GŽP, 18. 6. 1892.)                                                                          sinhronizirano uništili vinograde
              Štoviše, dušebrižnici požeškog                                                                       požeškog kraja, jedini način da se
              seljaka predlažu niz zabrana                                                                         vinogradarstvo na selu nastavi
              kojima se seljak želi naučiti                                                                        tradicionalnim načinom, bila je
              racionalnijem trošenju svoga vina,                                                                   obnova       nekalamljenom
              od one da seoska slavlja ne smiju                                                                    američkom direktno rodećom
              trajati više od 24 sata, da se u                                                                     lozom koja nije zahtijevala
              seoskim krčmama (koje bi                                                                             posebnu njegu, jer je bila otporna
              trebale subotom i nedjeljom biti                                                                     na većinu tadašnjih bolesti.
              zatvorene) vino ne smije točiti na                                                                     Gospoda su pak svoje vino
              veresiju, do zabrane mijenjanja                                                                      njegovali  iz  sofisticirane,
              poljoprivrednih proizvoda za                                                                         hedonistčke potrebe za prestižno
              vino. (GŽP, 2. 7. 1892.)                                                                             dobrom kapljicom koja se u vrijeme
                Razlog da je na selu vino                                                                          do Drugog svjetskog rata rado
              obično trajalo uglavnom do                                                                           dijelila sa susjedima, prijateljima i
              Uskrsa (Zagrađe, Djedina Rijeka,                                                                     rodbinom, ali prije svega zbog
              Bankovci), leži u činjenicama da                                                                     prodaje, dakle dodatnog, pa čak
              ga je količinski bilo malo, obzirom                                                                  i jedinog izvora prihoda. (GŽP,
                                         Seoski svatovi, između dva svjetska rata
              na mali broj trsova (od 300-tinjak                                                                   17. 7. 1897.)
              do 900 komada).  Zatim, nekvalitete američke  Seljacima je obrađivanje vinograda bilo samo jedno  Obzirom da je Požega specifičnog položaja
              necijepljene loze (direktora, noje, otela, izabele,  od brojnih drugih poljoprivrednih poslova za koje, uza  naslonjenog na vinorodne obronke Požeške gore,
              španjolke, storedca, dalmatinke) od koje se dobivalo  sve ostalo nije dostajalo puno vremena. Obzirom da su  rijetko se koji stanovnik nije bavio vinogradarstvom kao

              12  Vino za vršidbu, žene su od ukućana znale skrivati u dunst flašama na ormaru (Zagrađe).
              13  Šime Vudy, učitelj u Kaptolu, u članku „Vinogradrstvo u našoj Županije“ kaže: „Ova gospodarska grana još je dosta zapuštena u naših krajevih. Badava naš seljak uviđa koliki mu je dobitak iz vinograda, ako li ga kultivira
              onako, kako to drugi umni gospodari rade, on se ipak ne da na to skloniti da uloži veći trud i mar, bolju njegu. Čini mu se da je dosta učinio, ako ga je njekako na brzu ruku obrezao, dva puta ili čak tri puta brže bolje
              očeprkao, pa onda što Bog dade. Da si vinograd valjano pognoji, nevaljano trsje boljim zamjeni, proti bolesti obrani  i tako uredi da bude od truda svoga izdašne koristi, o tome ni spomena ne ima, za to on, žalibože ne ima
              smisla.“ (GŽP, 31.10.1891.)

                                                                                                       vinogradarstvo i vinarstvo požeškog kraja  12
   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16