Page 17 - untitled

utrta tarana bez jaja, pripravljani u svim
varijantama, guste čorbe od brašna, obredni
svečani suhi kolači bez šećera s puno jaja i s
rupomusredini,poputperetaka ilivarenika ,cijeli
niz varijanti supita ili bazlamača i, naravno
žganci.

Kada se i kako počeo mijenjati i obogaćivati
ovajosnovnijelovnik?

Aristokratski sloj je različitim političkim,
vojnim i obiteljskim vezama međusobno
komunicirao razmjenjujućiiraznoseći tako i
novitete visoke kuhinje carskih i kraljevskih
dvorova po cijeloj Europi (Rittig – Beljak,
2002:11).Slavonskiplemići,najčešćestranci,koji
su početkom 18. stoljeća dobivali velike posjede u
istočnoj Hrvatskoj od carice Marije Terezije za
svoj doprinos pri istjerivanju Turaka iz Slavonije,
u svojim su kurijama, vlastelinstvima i dvorcima,
razmjenjujućidruštvene sezonske posjete od
lova do balova, razmjenjivali i europsku kulturu
stola, otvarajući tako put jelima, najčešće
slasticama poput paprenjaka, štruca, štrudla,
buhtli pavlinskih kriški, uršulinskih pereca,,
redovničkog i biskupskog kruha, samostanskih
ploški, ali i francuskih piškota, štajerskih rezanaca,
virnbernških poljubaca, ruske pite, lincer torte,
prezburger ki li, da o delikatesama od divljačiine
govorimo. Naravno da su se na taj način već od
ranog srednjeg vijeka prenosile i vještine pona-
šanja za stolom, pripremanja jela, jednako tako
otkrićima novih svjetova širilesuseinove
namirnice, od krumpira, rajčice, kukuruza,
šećera, pa svedozačina i kave (Montenari,
2012:128–131). Ali u kuhinjama naših velikaša,
barem u onoj našičkih grofova i hrvatskih banova
Pejačevića(učijoj smo rukopisnoj kuharici uočili
gornja jela), pronašla su svoje mjesto i jela poput

JESTE LI ZNALI...
… da se u sjeverozapadnoj Slavoniji priprema čurka
čorba na tragu običaja štedljivih doseljenika koji su
koristili za jelo vodu iz kotla u kojoj se kuhalo meso i
heljdina kaša u vreći za čurke (krvavice), pa onda i
samečurke ?

14/15