Page 13 - untitled

JESTE LI ZNALI...
… da su još do Drugog svjetskog rata u Posavlju
družine znale biti toliko velike, da su se djevojke
udavale „sa senijice“ (dok su još sjedile za dječjim
stolom),jernisustigledostolazaodrasle?

Dok su u gradu večere bili podgrijani ili
reciklirani ostaci od ručka, a kod bogatijih
posebno spremani obroci od mesa, na selu su za
običnih dana, ovisno opet o godišnjem dobu ili
danu u tjednu pripremali jednostavnija jela,
poput trganaca ili tarane na mlijeku, žganaca ,
ćoravog paprikaša i neke jednostavnije čorbe,
kuhanih umrvljenih krumpira (temfanih,
zgnječkanih, dropitih)ili pečenih u ljusci s
prženom slaninom, omiljenih polica ili krumpira
umundiri.

Zajednički kodeks nebacanja i štednje
hranebiojejednakinaseluiugradu.Ipak,naselu
se puno više vodilo računa da se od životinja
namijenjenih za hranu (svinja i peradi), iskoristi
svaki dio, pa i iznutrice, odnosno, unutrašnji
organi, krv i crijeva. Krvne juhe, tzv. crne čorbe ili
kiselice,aliinalukupržena crijeva i želudac
(drobac, drob, dropčac, crivca, škembeće, puroče,
kavurma), bili su dobrodošla nadopuna hrani
brojnoj družini, posebice za vrijeme dugotrajnih
kolinja, svadbenih svečanosti i godova. Reci-
kliranje ostataka različito termički obra-đenog
mesa koje se znalo tjedan dana čuvati u bunaru,
samljeti i pržiti na luku uz mnogo začina kao
punjenje tijestu, bilo je izvrstan dodatak
jednostavnim i omiljenim povalima , kiselim
tekućim jelima na bazi prženog brašna. Jednako
tako, kao posebno jelo koristio se i stari kruh. I
dok su u gradu od ostataka kruha pripremali
semel knedle i prezle, te od ostataka peciva, uz
dodatak pekmeza, kajmaka i šećera, jedinstvenu
deliciju kipfelkoch , na selu su uoči pečenja novog
kruha jednom tjedno, od ostataka starog kruha,
uz dodatak masti, vode, crvenog ili bijelog luka, te
soli, pripremali omiljenu poparu, (krkljuš, korice,
kruhnaciganskojmasti).

10/11