Page 15 - untitled

germtajgovi, pite u kvas, kermenjaši), te štrudli ili
pite uprosto. Tek poslije Prvog svjetskog rata svoj
put iz grada na selo pronašli su i ostali kolači,
posebice sitni (maca izlina, poheraja ), kolačiod
ledenog kvasca (amonjaša, salikada ) i torte.
Razlog tomu je bio prije svega nedostatak šećera,
koji je za razliku od soli, začina siromaha,
oduvijek bio dostupan uglavnom dobrostojećima
(Montenari,2011:23,24).Zatoje posebnomjesto
imalo sušenje voća, pekmezi od šljiva, kao turšija
od krušaka miholjačabez šećera, te med ili
pekmez pravljen od ribane i kuhane repe. U
selima zapadnog dijela Slavonije, gdje se repa nije
mogla sijati na veliko, kao i u Baranji, šećer se
kupovao na četvrt ili pola frtalja , odnosno za 1
kilogram šećera bilo je potrebno raditi cijeli dan u
nadnici (Z ebčević Matić, 2012:18). Jednako tako,
nedostatak vremena reduša opterećenih drugim
poslovima, te relativno kasni ulazak štednjaka i
ostalih pomagala u seoske kuhinje, otvoreno
zaziranje od utjecaja doseljenika, kao recimo u
Baranji, učinili su da su u nekim dijelovima
istočneHrvatskemnogi„ iniji“kolačinaselodošli
tekudrugojpolovici20.stoljeća.

Seoski kolači, supite (bazlamače, bildude),
pite ukiselo (s kvascem ) i uslatko, uprosto (bez
kvasca), suvare, gitarice s pekmezom , bili su prije
svega prilagođeni namirnicama koje su se našle
pri ruci: brašnu, pekmezu, maku, orasima,
kajmaku (škarupu ), prirodnim zaslađivačima,
poput bundeve turkinje, šećerne repe ili meda od
šećerne repe, odnosno načinu pečenja na otvo-
renom ognjištu ili u krušnoj peći. I zato nam
beskrajno korisnu informaciju prilagodbe jela
pruža staroverska torta iz okolice Valpova koja se

JESTE LI ZNALI...
… da su u Davoru bake koje nisu išle na polje, same
sebikradompravileneobičnojelopodnazivomistipci
odukuhanogsakupljenogškarupa(kajmaka) ?
… da su žene nekada imale običaj za večeru pri
povratku s polja u prirodnim mrijestilištima poslije
poplava rijeke Save, zagaziti u vodu i rukama hvatati
ribeutorbu?

12/13