Page 17 - Baš se nekad dobro jelo

pravili čaj od višnjevih grančica. Ciraki
spominje i čaj od kukuruza koji mu je
nerijetko ublažavao kašalj (Galović
1908:114). Dok su u gradu pravili majsko
vino od osušene biljke lazarkinje prema
receptu koji je došao kao i sve novotarije sa
sjevera, na selu su za lijek pili rasol od
kiselog kupusa.

U gradu se voće za zimu čuvalo
skuhano i konzervirano u kompotima, na
Čaj od višnjevih grančica,
Čaj od višnjevih grančica,
požeški kraj selu su kalotine (listiće) jabuka krušaka i
požeški kraj
šljiva
sušili u krušnoj peći, koristeći ih kuhane u
vodi kao blagotvoran dodatak siromašnoj
ishrani za zimskih postova. Jedino
konzervirano voće na selu bile su kruške
miholjače, spremljene u turšiji , samo uz
dodatak vode, lista vinove loze ili višnje.
Turšija od mioljača smatrana je posebnom
delicijom koja se nosila bolesnicima i kojom
su za božićne blagdane častili djecu i
položaje.
Turšija od krušaka miholjača, Bankovci
Dakako da su u gradu raspolagali sa Turšija od krušaka miholjača, Bankovci
svakojakim recepturama spremanja voća i
povrća, koji su poslije Drugog svjetskog rata stidljivo počeli prodirati i na selo. Da je
u gradu ta vještina bila na glasu govore nam i posebno rezervirani odjeljci pisanih
kuharica svake domaćice. Svakodnevno i od naših kazivača otkrivamo stare
recepte, specijalitete pojednih obitelji, kao što je repa kiseljena u komu, iz obiteljske
tradicije požeških vinogradara. (Vincijanović)

Dok se na selu pravio samo jedan pekmez u kotlu, i to onaj od šljiva bez
dodatka šećera, koji se spremao u zemljane posude, te zapecao u krušnoj peći kako
bi što duže trajao, u gradu je bio čitav repertoar džemova i pekmeza od jesenskog
voća. Posebno je popularan bio kitnkez (sira od dunja), pravljen u posebnim
zoomorfnim kalupima. Osim kompota pravio se, posebno tridesetih godina 20.
Stoljeća, himbersaft (sok) od malina i višanja, ali i vrste zimnica kao što su naribane
jabuke za zimsku pitu od jabuka ili šljive za knedle od šljiva.

Na selu su ovakvi pothvati bili
nemogući, jer su zahtijevali korištenje
šećera koji je na selu bio nedostupan. Stoga
su, posebno iza Drugog svjetskog rata,
osmislili posebnu poslasticu – med od
šećerne repe, koji je uspješno zamjenjivao,
posebno u kolačima, ali i namazan na
kruhu, skupi šećer i vrlo rijedak med.

Jedinu vrstu zimnice, koju je vrlo
brzo prihvatilo i selo, bila je ukuhana rajčica
Gradska smočnica, Požega
Gradska smočnica, Požega
ili sos od jabučica, koji je uz hren postao
nezamjenjiv prilog kuhanom mesu na svečanijim objedima.
www.gmp.hr/blog 15