Page 13 - Baš se nekad dobro jelo
P. 13

kockama leda, te suvremenih zamrzivača hrane), zadržao se i u mnogim gradskim
        kućanstvima do današnjeg dana.

               Krajem 19. i početkom 20. stoljeća sa svinjokoljom se započinjalo od svete
        Lucije ('Sveta Luca krmke tuca') odnosno što bliže Božiću, kako bi svježeg mesa bilo
        za blagdansku sarmu koja se inače pravila samo od suhog mesa. Na kolinju bi osim
        svih članova obitelji pomagali uzovnici, odnosno svinjokolja je bila prilika za
        prekomjerno uživanje u jelu i pilu, te razuzdanim šalama.

                                                    Dlaka se ponegdje i do polovice 20.
                                             stoljeća odstranjivala paljenjem sa slamom
                                             na zemlji, a svinja se trančirala od košelja
                                             (kičme), polegnuta potrbuške na nisku
                                             drvenu podlogu. Na taj način bi se dobio
                                             najvrijedniji dio - slanina u jednom dijelu,
                                             velika poput stola. U potrebi za količinom
                                             najvažnijih namirnica – masti i slanine,
                                             uzgajale su se za to prikladne vrste svinja –
                                             ruđani, a poslije i  fajferice.
               Kolinje, paljenje svinjske
               Kolinje, paljenje svinjske
               dlake slamom, Golo Brdo              Posao je bio strogo podijeljen, dok su
               dlake slamom, Golo Brdo
                                             muškarci palili i trančirali svinju, ženski dio
        posla je bio hvatanje krvi za krvavice i crnu čorbu, priprema droba za nadijevanje
        (pranjem na potoku, šlajmanjem      s guščijim perom i pacanje), te priprema
        svinjokoljskih jela. Jedini zajednički, muško-ženski posao bio je nadijevanje crijeva
        mesnim prerađevinama, uz obavezne šale simboličko-prenešenog značenja
        seksualnih aluzija.

               Nekada je zbog prazničarskog raspoloženja uz dosta alkohola, te sporog
        tempa rada, jer se sve radilo ručno (meso za kobasice, krvavice, švargl i kulenove
        usitnjavalo se bradviljem  na panju, a i crijeva su se punila kroz polovicu tikve uz
        nabijanje kuhačom), svinjokolja trajala i nekoliko dana.

                Razlog svinjokolji, osim konzerviranja mesa za ostatak godine, bilo je
        neograničeno uživanje u mesu tih nekoliko dana kroz niz jela koja su kulminirala
        na večeri na kojoj bi se okupila cijela obitelj, uzovnici i dio susjedstva. Svinjokoljska
        jela, kao i sam proces svinjokolje zaslužuju posebnu etnološku pažnju, ali ovdje
        ćemo ih samo nabrojati. Kad bi se okupili
        uzovnici poslije kuhane rakije, doručkovali
        bi živadski paprikaš, te narezani lanjski
        kulen i šunku, kao dokaz racionalnog
        trošenja i imutka. Slijedeći obrok je bio kad
        bi se pri trančiranju svinje izvadile iznutrice
        od kojih bi se napravilo – prženje. Inače
        istoimeno jelo od iznutrica i crijeva prženo
        na luku i obilju masti, služilo se uz temfani
        krumpir i kiselinu, drugi dan slavlja
        gostima, na odlasku sa kirvaja, ili svatovima
        sa svadbe. Prije toga bi se poslužila crna ili        Nadijevanje krvavice
                                                              Nadijevanje krvavice
        krvava čorba.                                       pomoću tikve, Golo Brdo
                                                            pomoću tikve, Golo Brdo
               Kolinjska je večera bila sinonim obilja: poslije čorbe od svinjskih rebara,
        slijedila je tako rijetka sarma od svježeg mesa, pečene kobasice i krvavice uz
        www.gmp.hr/blog                                                            11
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18