Page 21 - Baš se nekad dobro jelo

Taj najbrojniji obrtnički, purgerski sloj, upravo je bio onaj koji je prenosio
običaje grada i asimilirao doseljenike koji su u velikom broju stizali iz cijele Austro-
Ugarske monarhije, te u vrijeme oskudice iz pasivnih dijelova Hrvatske. Isto tako su
sa sela svjesno ili nesvjesno preuzeli neke kolače poput ukrašene božićne pogače,
kuglofa, bazlamače, odnosno varijante seoskog obrednog kolača – pereca.

Pereci su onako suhi i bez određenog okusa bili idealna podloga za druženja
uz vina. U gradu su pod nazivom pijanci zadržali okrugli oblik s rupom u sredini,
postali su manji i jednaki, dodana im je žličica masti i šećera, poslije pečenja
zamočeni su u snijeg od bjelanjaka i šećera,
te vraćeni u pećnicu na sušenje. Iako
preslojavanja ovog kolača tek istražujemo,
pretpostavimo da su se u jednom trenutku
(pojavom štednjaka!) vratili na selo (oblikom
isti kao pijanci, sastojcima kao pereci osim
sasušenog snijega od bjelanjka umočenog u
šećer) uz jedan bitni dodatak – za vrijeme
pečenja su zarezani kako bi im se gornji dio
dignuo poput pereca. Za sada je njihovo
postojanje zabilježeno samo u selima uz
Požegu – Staru Lipu i Novo Selo pod nazivom
Mali i veliki perec, Stara Lipa
mali pereci. Mali i veliki perec, Stara Lipa
Gospoda su rado u svoju prehranu često uz obične kolače seoskog porijekla,
poput bazlamače i krofni, pomodno uvodila u svoje menije, barem nedjeljom ili u
posebnim prilikama slastice cijenjene i poznate u Beču kao stjecištu najboljeg iz
cijele Europe, od lincer torte, šlaga, sladoleda, želea, salzburških žličnjaka, kohova
(posebno je bio omiljen Kipflkoch i Reisenkoch sa čokoladom), rolada, šatoa,
najrazličitijih različitih vrsta štrudla (lemonstrudl, rahmstrudl), bohunsche
talkena, turoš-maćoš.
Požega je kao i svaki grad imala svoje slastičarne na strateški važnim
mjestima u gradu u kojima su se prodavali kolači, medenjaci raznih oblika,
sladoledi i bomboni. Najpoznatiji slastičari bili su Koydl, Vargić, Vugrinec, Balog,
Geschmeidig, a u drugoj polovici 20. stoljeća Simo Jovanović. Svoje su tajne izrade
kolača, prema pričanju kazivača, pomno čuvali i nisu ih dijelili s ostalim požeškim
domaćicama, iako ponekad naiđemo na poneki njihov recept u starim kuharicama.
Zarađujući svoj kruh, često su znali sladoled prodavati po gradskoj periferiji i
okolnim selima u kantama na biciklu.

Slastičarna Vugrinec, ugao Kempfove i Matice hrvatske, sredina 20. st
Slastičarna Vugrinec, ugao Kempfove i Matice hrvatske, sredina 20. st

www.gmp.hr/blog 19