Page 15 - Baš se nekad dobro jelo

SUŠENE HARINGE I USOLJENE SRDELE USRED SLAVONIJE!
SUŠENE HARINGE I USOLJENE SRDELE USRED SLAVONIJE!

Krošnja za hvatanje ribe,
Krošnja za hvatanje ribe,
Mihaljevci, sredina 20. st.
Mihaljevci, sredina 20. st.
Za razliku od dijelova Slavonije uz velike rijeke, prema našim kazivačima, u
Požegi i Požeštini, gotovo nisu ni znali za ribu. Jeli su je najčešće na Veliki petak,
odnosno na Badnjak. Seljaci su znali ići na Orljavu ili kakav veći potok hvatati sitnu
ribu u krošnje (pletene vrše od šiblja s kukuruzom kao mamcem) ili košare
prislonjene uz žilje riječnog drveća, najčeće vrba, tjerajući ribu štapovima. Nije
nepoznato bilo lovljenje ribe niti pomoću mreže razapete u četverokut na dugačkom
štapu, kao niti hvatanje riječnih rakova koje su kuhali.

Ovih nekoliko načina lovljenja ribe s napravama, sugeriraju nam da je
lovljenje ribe koje je nekada bilo u izobilju u tekućicama Požeštine, moralo biti puno
intenzivnije. Konačno, Piller i Mitterpacher spominju u 18. stoljeću da su ih seljaci
sa Seovaca (selo do Požege) počastili jedne subote (čak nije bio niti petak) s
kuhanom dimljenom ribom, salatom od krastavaca u kajmaku i cicvarom.

Savski ili dravski ribari znali prodavati ribu na klupama na požeškoj tržnici,
ali i nuditi je seljacima prolazeći kolima kroz sela. Ciraki je u svom meniju često jeso
svježu ribu.... (Ciraki 2004:158, 330, 497). Krajem 19. i početkom 20. stoljeća,
najviše se jela uvežena sušena riba (bakalar i haringa), ili soljene srdelice, kupljene
u kojoj trgovini špeceraja. Gospoda koja su posebno držala do svoje prehrane,
naručivali su zalihe sušene i usoljene ribe (haringi, srdelica, jegulja), direktno sa
sjevera Europe (Ciraki 2004:495). Seljaci su za Badnjak između dva svjetska rata
također pripremali sušenu morsku ribu, nabavljenu u požeškim trgovinama.

Vrste riba korištene u prehrani poč. 20. st.
Vrste riba korištene u prehrani poč. 20. st.

www.gmp.hr/blog 13