Page 11 - untitled

JESTE LI ZNALI...
… da se reduša uvijek prije stavljanja jela u pećnicu ili
krušnu peć prekrižila uz riječi: „Bože pomozi, smiluj
namse!“.
… da u Baranji svako jušno jelo, pa čak i kokošja juha
mora biti crvena od obaveznog dodavanja mljevene
crvenepaprike?

Za razliku od gradskog bidermajerskog
doručka (Peić,1996:8), na selu su prvi jutarnji
obrok nazivali ručak i on je, obzirom da je bio
priprema za naporan cjelodnevni posao, bio
najobilniji i najkaloričniji. C itav niz, prije svega
gustih čorbi na zaprženom brašnu uz dodatak
pričina (razmućenog i ukuhanog brašna),
ukuhanog tijesta, poput trganaca ili tarane (trne,
omača, trenaca), te udrobljenog kruha, uz
dovoljno masti, bile su zalog sitosti do užine ,
drugog,podnevnogobrokaudanu.
Preko tjedna, užina je ovisila svakako o
godišnjem dobu i resursima namirnica u vrto-
vima (bašćama, vrtalima, bostanima ), ali i na
tavanima. Preko ljeta, prehranu su tijekom tjedna
nosila variva od svježeg povrća(cušpajzi,
čušpajzi) ili jela od tijesta, dok se zimi uglavnom
jeo grah i kupus. Uz kupus koji je uz luk bio
omiljena, gotovo svakodnevna seoska hrana, u
prošlosti se obilato koristila svježa, sušena ili
ukiseljena bundeva (Piller, Mitterpacher, 1995:
145).Zavrijemedugihpostovanaselu,zbogsvoje
izdašnosti, kao zamjena za mast, na cijeni je bilo
bundevino ulje (špičja mast, zejtin, olaj ), ili kao
zamjena za meso, izgnječeno bundevino sjeme
(župa, žufa ). Jednako tako u posnim ili svako-
dnevnim jelima bez mesa, posebno kao dodaci
tijestukoristilisusemasniorasi,odnosnomak.

I na selu i u gradu (osim onih bogatijih iz
redova političkih dužnosnika ili aristokracije),
sve do druge polovice 20. stoljeća, meso se jelo
svegadvaputatjedno,četvrtkominedjeljom.

8/9