Page 11 - Baš se nekad dobro jelo

kao desert. Ponekad je drugo jelo bilo varivo od sezonskog povrća s pofeznama
(pohanim kruhom).

Nedjeljom su ručkovi bili posebniji u toliko, što je umjesto ovog trećeg jela od
brašna ili variva, poslije kuhane godvedine s prilogom i umakom, služeno pečeno,
prženo ili pohano meso, uz dodatni prilog i sezonsku salatu, te dakako malo finiji
desert u vidu gospodskih slastica i kolača (salzburski žličnjaci, špricen krafni,
lincer torta, šnenokle).

Zanimljivo je da se juha na selu nazivala čorba, u gradu kod bogatijih juha, a
kod siromašnijih onu nedjeljom (ili s mesom) nazivali su juha, a onu ostalih dana –
čorba!

Jauzni su u gradu u gotovo svim
slojevima bili dio poslijepodnevnog odmora
kroz druženje sa susjedima ili prijateljima,
uz dakako, pijuckanje domaćeg vina
(muškarci) ili čaja (žene) s podlogom od sira,
usoljenih sardelica, sitnih kolača, odnosno
u posebnim prigodama kada se željelo
impresionirati društvo, od pomodnih
đakonija, poput obrsta, tortleta, krema..... U
ovakvim prilikama posebno su cijenjeni bili
suhi sirevi (Ciraki 2004:462). U Cirakijevo Poslijepodnevno druženje u gradu
Poslijepodnevno druženje u gradu
vrijeme kupovali su ih u trgovinama između dva svjetska rata
između dva svjetska rata
delikatesa, ili na vlastelinskim imanjima, a
vremenom su naučili i sami praviti suhi sir kvargl ili sirni namaz liptauer (Ciraki
2004:502). Vremenom, posebno iza Drugog svjetskog rata, ta su se poslijepodnevna
druženja prorijedila i svela na ženske dobrosusjedske sjedeljke uz crnu kavu.

Prema sjećanjima naših kazivača,
tridesetih godina 20. stoljeća, večere su se u
svim slojevima svodile na ostatke od ručka,
ili tko je što našao u ostavi. Najčešće se jelo
sir i vrhnje, te narezana suha svinjetina
(šunka, kobasica, kulen). No, Ciraki nam
otkriva da su večere požeške gospode bile
zanimljivije od ručka, odnosno
'šmekerskije'. Osim jela na mlijeku, tople
čokolade ili jaja, svakodnevne su večere
pretpostavljale raznolik repertoar jela od
Šparoge s jajima, Požega najbiranijih vrsta mesa (peradi, divljači,
Šparoge s jajima, Požega
svinjetine, teletine ili govedine, uključujući
njihove prerađevine i iznutrice). Uz najrazličitije načine pripravljanja mesa, pravilo
se i sezonsko pocvrkano povrće (prokuhano povrće, začinjeno prženom slaninom).

Kruh su u gradu pravili sami jednom, ili nekoliko puta tjedno, te nosili u peći
u pekaru. Samo su oni najsiromašniji, uglavnom u predgrađima imali svoje krušne
peći. Od starog kruha, koji se niti u gradu nije bacao, pravili su se prezli (krušne
mrvice), te semel knedle , ali nije bila niti nepoznata ajnpren čorba s preprženim
kockicama starog kruha na maslacu. U gradu su siromašniji slojevi ponegdje djeci
davali osobitu poslasticu – pošećeren kruh namazan s masti, koja je zapravo
jednostavnija varijanta siromaškog kolača od dizanog tijesta namazanog sa masti i
www.gmp.hr/blog 9