Ova je turšija omiljena je poslastica za dugih zimskih mjeseci koju su rado jeli i mladi i stari. Poslastica koja ide rame uz rame sa šljivama, jabukama i kruškama sušenima u krušnoj peći, pčelinjim medom i medom od šećerne repe ili sa onim bez trunke šećera tvrdo ukuhanim pekmezom od šljiva. U vrijeme kada je šećer bio preskup i nije ga bilo, kad su se kolači pravili samo za velike svece, a djeca nisu znala za kupovne slatkiše, grickanje listića suhe jabuke, kompot od osušenih šljiva, kruh premazan crnim šljivovim pekmezom ili melasastim medom od šećerne repe bilo je veliko i nadasve zdravo zadovoljstvo.

Ipak, nekako po pričanju naših kazivača u selima Požeštine, najveću cijenu je imala upravo turšija od krušaka miholjača. Zapravo to je bilo i jedino voće koje se spremalo na takav način. Tome je vjerojatno kumovala kvaliteta ove stare autohtone sorte krušaka koja se bere o Miholju (29. 09.), i ognjili (omliči, udobri se) nakon mjesec dana stajanja u otavi, zobi ili slami, te bude spremna za spremanje u burad ili badnjeve u kojima se čuvala u podrumima i pivnicama. Osvježavajuća reskost same kruške i vode glasila je kao vrlo zdravo jelo i piće. Služila je kao nadopuna posnom adventskom i siromašnom zimskom stolu, kao delicija za božićnih svetaca, ali i kao okrijepa koja se nosi u milošće bolesnima.

Tragom tog jednostavnog, zaboravljenog recepta u želji da rekonstruiramo i dokumentiramo cijeli proces izrade turšije pronašli smo ovu relativno danas rijetku autohtonu krušku sakrivenu kraj bostana čika Ilije Grgića u Radovancima pokraj Velike. Krasna, stara razgranata miholjača koja je spremila tko zna koliko turšija. Nama amaterima, nevježama u penjanju i branju sa dugačkim braljkama nije bio nimalo lak zadatak sakupiti tri gajbe krušaka vodeći računa dakako da budu neoštećene i po mogućnosti s peteljkom.

Kako bismo bili sigurni da radimo turšiju na tradicionalan način odnijeli smo kruškice u Bankovce kod bake Marije i dida Mate Budiselić, naših već iskušanih kazivača koji su nas svojim sjećanjima i iskustvom često kroz različite teme vodili u vrijeme ranih tridesetih godina 20. stoljeća. U njihovoj štali spremili smo kruške da odstoje u mirišljavoj otavi vodeći računa da se ne dotiču.

No, nismo odoljeli da od onih natucanih krušaka punih reskog soka koji obilno curi iz svake brazgotine, ne napravimo u našoj muzejskoj čajnoj kuhinji prvo jelo iz muzejskog lonca – kompot od krušaka.

Nakon točno mjesec dana kad su kruške 'udobrile', baka Marija i dida Mato pokazali su nam kako se sprema turšija od krušaka miholjača. Na žalost, već je davno iz upotrebe izašla drvena burad i badnjevi koje se čuvaju jedino još na tavanima i u muzejima, pa smo se odlučili za nužnu varijantu plastične posude. Kad smo još jednom pregledali i obrisali svaku valjanu krušku, na dno posude smo stavili red višnjevog lista, na njih red krušaka, pa red lista vinove loze, red krušaka...i tako do vrha.

Smjestili smo posudu u hladnu i mračnu muzejsku čuvaonicu, ulili smo vodu (na žalost nismo imali potočnu ili bunarsku), pritisnuli kruške sa kamenom i sad čekamo prvu priliku da ovu zdravu deliciju podijelimo sa posjetiteljima jedne od budućih muzejskih događanja posvećenih istraživanju tradicijske hrane Požege i Požeštine.

SASTOJCI:

- krušake miholjače

- lišće od višnje

- lišće od vinove loze

- voda

PRIPREMA:

1. Krajem rujna (oko Miholja) obrati kruške s peteljkama

2. Spremiti ih na tamno i hladno mjesto u slamu, sijeno ili zob, pazeći da se ne dotiču

3. Kad kruške postanu mekane i potamne ispod kore, očistiti od slame i prašine te složiti u posudu (plastičnu ili staklenu) redajući red lišća od višnje, red krušaka, red lišća od vinove loze, red krušaka i tako do vrha pazeći da posljednji sloj bude. (Može se koristiti samo lišće od višnje ili samo od vinove loze ili kajsija. Svaka vrsta lišća daje posebnu aromu, ali i ljekovita svojstva)

4. U posudu naliti vodu (najbolje bunarsku ili čistu potočnu) do vrha, kamenom pritisnuti da sadržina ostane pod vodom i ostaviti barem mjesec dana na tamnom i hladnom mjestu (najbolje podrumu ili pivnici).

5. Kruške su najfinije u siječnju iako se već mogu jesti i mjesec dana nakon spremanja

Dobar tek i u zdravlje!

{gallery}fotogalerije/2012/2012_01/02_tursija:180:144:0{/gallery}