Page 68 - Pozdrav iz Požege - small
P. 68

Škole                                                                Gradski muzej Požega               Gradski muzej Požega                                                           Škole











             A tko može da ide u školu, i da sve ovo     (... od škole nećeš imati velike hasne, ako
        nauči,  je  li  cure  i  dječaci  od  marve,  (...)  je  li   knjige zabaciš, pa sve ono što si čuo i naučio, s
        starci od kuće vladanja. Djeca daklem, i to djeca   vremenom zaboraviš. Al to nevalja tako, nego
        od sedme, osme godine, da ovakva djeca idu u   treba knjige čuvati, prikupljati, i kadgod dobiješ
        školu i štogod nauče, nego da kruh badava jedu   vri, pomnjivo čitati, pa će to bolje biti, nego koje
        i po putu trče.                              kuda šalabazati...).

















                                                                                                                Trg Franja Josipa, 1913. g., naklada knjižare L. Glivetić,
                                                                                                                inv. br. 10.038



                                                                                                                    S  toga  djeca,  koja  nemogu  ići  u  višje   gospoje,  ...  ako  bi  narodnim  jezikom  govorile;
                                                                                                                škole,  neka  samo  nauče  dobro  narodni  jezik,   nu  valjda  će  i  one  jedan  put  počet  cieniti  i
                                                                                                                da mogu u njemu knjige čitati i razumjet ….   ljubiti narodnost, pa se neće stiditi svoga jezika,
                                                                                                                A  vi  negledajte  na  gospoje  i  gospodične,  ako   kao što se nestide ni Talijanke, Inglezkinje, ni
                                                                                                                jih  čujete  njemački  govoriti,  ta  to  je  njihova   Niemice ni Magjarice, nego svagdje i u svakom
                                                                                                                slabost i afektacija, tim bo hoće da se razlikuju   družtvu sbore i govore svojim čistim narodnim
                                                                                                                od  ostaloga  naroda,  misleć:  da  bi  od  njih   jezikom,  pribavljajuć  njemu  tim  načinom  kod
                                                                                                                odma odpalo gospodstvo, te da bi prestale biti   drugih narodah ugled, čast i proštimavanje.“





        Požega - Učionica i zavod č. s. Milosrdnica, 1910. g., Rudolf Mosinger, fotograf, naklada L. Klein,
        inv. br. 2640

        66                                                                                                                                                                                          67
   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73