Page 19 - Pozdrav iz Požege - small

Županijska palača Gradski muzej Požega Gradski muzej Požega Županijska palača

upanija se zalagala i za promicanje Svoje priče i legende imala je
gospodarstva Požege i požeškog i Županijska ulica. Naime, zbog
Žkraja široj javnosti. Tako je na povjerljivosti rada u vrijeme kada su se
županijskoj sjednici 1864. godine pod održavale županijske skupštine, nitko nije
predsjedništvom požeškog župana smio prolaziti ulicom koja bi se zatvorila
Miroslava Špuna Strižića predloženo da lancem, čije tragove je na fotografiji
se na Dalmatinsko – hrvatsko – slavonskoj zabilježio Julije Kempf. Ulica je bila
gospodarskoj izložbi u Zagrebu: poznata i po prvom gramofonu u Požegi,
čiji je vlasnik izvjesni Müller 1909. godine
„ … zastupi domaći izlog, a naročito na prozor svoje kuće nasuprot zgrade
seljački stališ sa svojimi rukotvorinami: Županije (kasnije kuće obitelji Tanay)
šarenice, torbe, ćilime, čenčara, raznovrstna postavio gramofon puštajući s njega
platna, zatim sukna bielog i farbanog osobito glazbu. Svake večeri je dolazilo mnoštvo
Slav. Požega - iz Velike, poklake i kape za kazane, bezda za ljudi čudeći se „kako pleh može govoriti“.
Županijska ulica, 1928. g., tkati iz Ruševa i ostala rukodelja što ih narod
naklada knjižare L. tvori. (...) Nadalje dva komada nazučnicah za Hrvatska rieč (1943:23)
Glivetić, Požega, izložitelje vina, da se 124 komada sa finijim
inv. br. 15.789 zlatom, a 152 komada medenih nazučnicah
naručiti, a isto tako 200 komadah bocah koje
su naručene.“
Kempf, J.: Požega (1910:212)

Osim brige za popravljanje i „… Ovoj brizi za štedljivost i trijeznost
uzdržavanje kasarni, određivanje cijena puka kao da nijesu županijska gospoda
hrani, zanimljivo je da je županija primjerom prednjačila.“
zabranama odvikavala puk od prevelikog
gošćenja svatova. Tako je 1746. godine Kempf, J.: Požega (1910:212)
izdala naredbu:
Običaj je bio da župan dade ispeći
„Svatovi ne smiju dulje trajati od jednog vola prilikom svog svečanog imenovanja
dana, a na časti smije biti samo najviše sedam kako bi počastio narod. Pečenje vola bilo je
gosti. Osim dara vjereničkog nije dopušteno, veliko umijeće, a najbolje ga je znao ispeći
da roditelji nevjeste ili njezini rođaci štogod mesar Moca Pavić krajem 19. stoljeća, koji
od vjerenika ili njegovih rođaka za nevjestu ga je pekao za Prvi zagrebački velesajam,
primaju. Uzdarje ili zapoj – što je nalik, kao da gdje je tada bio, kako predaja kaže, glavna
se žena kupuje – sasvim se dokida. Pratnje se atrakcija. Slavonska Požega -
sa konjima i sa zastavama strogo zabranjuju, Pašićeva ulica
a mlada se ne smije u crkvu pratiti drukčije, (danas Županijska),
nego najviše u kolima pod prijetnjom kazni 1932. g., naklada
od 30 for., koja će se ubrati iz kuće vjerenika i knjižare Glivetić,
vjerenice …“. Slav. Požega,
inv. br. 15.236
16 17