Izložba "Likovna baština obitelji Pejačević"

MUZEJ LIKOVNIH UMJETNOST I GRADSKI MUZEJ POŽEGA

www.mlu.hr i www.gmp.hr

POZIVA VAS NA

 

studijsko - tematsku izložbu

LIKOVNA BAŠTINA OBITELJI PEJAČEVIĆ

 

Otvorenje izložbe 27. veljače u 19. sati u GMP

 


 

IZLOŽBA JE OTVORENA od 27. VELJAČE do 27. OŽUJKA 2015.

Izložba se može pogledati radnim danom od 9 do 13 sati, posjeti vikendom uz prethodnu najavu.

Molimo pozvoniti na ulazu (Matice hrvatske 1) ili na tel. 034/272-130

Cijena ulaznice: 5,00 kuna

 

 


 O IZLOŽBI LIKOVNA BAŠTINA OBITELJI PEJAČEVIĆ

Plemićka obitelj Pejačević posjedovala je bogate umjetničke zbirke u svojim dvorcima u Hrvatskoj i izvan nje. Zbirke su nastajale u razdoblju od njezina dolaska na prostor Slavonije i Srijema (početak 18. st.) do Drugog svjetskog rata, a danas su velikim dijelom sastavni dio fundusa nekolicine hrvatskih galerijskih i muzejskih ustanova ili se nalaze u privatnom vlasništvu. Prema dvorcima u kojima su nastajale, danas u obiteljskom naslijeđu razlikujemo virovitičku, našičku, podgoračku i retfalačku zbirku. U katalogu izložbe Likovna baština obitelji Pejačević (MLU, 2013.) detaljno su opisane povijesne okolnosti nastanka tih zbirki te njihov sadržaj. Kvalitetom i količinom građe te se zbirke, kao i dio fundusa MLU, ubrajaju u najznačajniju likovnu baštinu istočne Hrvatske.

BARUN TRENKZahvaljujući suradnji s brojnim stručnjacima u zemlji i inozemstvu, istražena je i povijest obitelji Pejačević na prostoru današnje Bugarske, Srbije i Mađarske. Pripremni radovi na istraživanju povijesti obitelji i njezinih umjetničkih kolekcija trajali su desetak godina, a istodobno je tekao i vrlo zahtjevan posao restauriranja umjetnina. Rekonstrukcija fundusa promatranih zbirki uspjela je u velikoj mjeri pa se na izložbi u organizaciji Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku (2013.) publici predstavilo 178 djela, pretežno slika i grafika te nešto minijatura i skulptura koje su nekada bile u vlasništvu obitelji Pejačević ili su svojim nastankom i sadržajem vezane uz tu obitelj. O sveukupnog broja istraženih umjetnina oko 110 djela je iz fundusa MLU u Osijeku. Mnoge od tih umjetnina prvi su puta izlagane u javnosti, a nakon 90 godina u Hrvatsku je vraćen i mali dio nekada bogate kolekcije umjetnina iz dvorca u Retfali. Ta se građa danas čuva u Salzburgu, u posjedu obitelji Clary-Aldringen.

Nakon Umjetničkog paviljona u Zagrebu, Zavičajnog muzeja Našice, Gradskog muzeja Virovitica i Gradskog muzeja Vukovar izložba se predstavlja i požeškoj publici u Gradskom muzeju, u prostoru reprezentativne barokne trgovačke kuće Krauss s početka 18. st. Za ovu je prigodu odabrano dvadesetak reprezentativni umjetnina iz fundusa MLU, s posebnim naglaskom na povijesnim vezama plemićke obitelji Pejačević i grada Požege.

dr. sc. Jasminka Najcer Sabljak

 

POVIJESNE VEZE OBITELJI PEJAČEVIĆ I POŽEGE

Veze obitelji Pejačević s Požegom sežu duboko u povijest. Još u vrijeme dok je obitelj živjela u Bugarskoj, njezini su članovi odgajani za svećenike i zauzimali značajne položaje u Katoličkoj crkvi. Među njima se ističe Jakov Pejačević, rođen 1681. u Čiprovcima (Bugarska), koji je postao istaknuti isusovački teolog i filozof. Djelovao je kao profesor filozofije u više mjesta, a jedno je vrijeme u Požegi obnašao i dužnost rektora isusovačkog kolegija. U to vrijeme u Požegi je živjela i njegova rođakinja Dominika Pejačević rođ. Marijanović. Svojom oporukom ostavila je pokretnu imovinu i zakladu od oko šest tisuća forinti s kojom je utemeljen požeški đački konvikt za siromašnije učenike koji su željeli polaziti isusovačku gimnaziju.

KATARINA PEJACSEVICHIstaknuto mjesto u isusovačkom redu zauzeo je i Jakovov rođak Franjo Ksaver Pejačević (Osijek, 1707. – Požega, 1781.). Završio je studij filozofije i teologije te bio zaređen za svećenika. Bio je rektor isusovačkog kolegija u Požegi 1766./70. te 1772./73., kao zadnji u nizu poglavara ove značajne ustanove prije ukinuća isusovačkog reda. Zapamćen je i kao značajan teološki pisac. Njegov brat Marko Aleksandar Pejačević bio je najznačajniji član barunske grane ove obitelji, vlasnik velikih posjeda u Slavoniji (Virovitica, Retfala) i Srijemu (Ruma). Nakon ukinuća isusovačkog reda Franjo Ksaver je bio imenovan naslovnim opatom crkve Presvetog Trojstva u Petrovaradinu, no vjerojatno je i dalje živio u Požegi.

Za povijest likovne baštine obitelji Pejačević značajno je istaknuti da je upravo zahvaljujući Franji Ksaveru sačuvan vrijedan niz od četiri portreta isusovačkih svetaca, koji se danas čuvaju u Franjevačkom samostanu u Virovitici. Oni su vjerojatno bili dio cjeline od ukupno trideset i pet portreta isusovaca, koje je ljubljanski slikar Valentin Metzinger izveo za požeški kolegij 1755. godine. Iz te serije četiri su portreta bila preseljena iz Požege u prostor obiteljske kapele Pejačevića, koja je 1780. godine uređena u dijelu srednjovjekovne virovitičke utvrde. Franjo Ksaver bio je prisutan prigodom posvete toga prostora, pa je slike možda tada poklonio rođacima, ili su im one pripale kao njegova ostavština. Franjo Ksaver sahranjen je u požeškoj crkvi Sv. Lovre, gdje mu je do danas sačuvana nadgrobna ploča s obiteljskim barunskim grbom, kao trajan podsjetnik na povijesne veze obitelji Pejačević i Požege.

Silvija Lučevnjak, prof.

Lidija Ivančević Španiček, prof.