Otvorena izložba «Industrijska baština istočne Hrvatske»

Jedan od programa Gradskog muzeja Požega u povodu Međunarodnog dana muzeja (18.svibnja) ove 2014. godine je izložba INDUSTRIJSKA BAŠTINA ISTOČNE HRVATSKE. Ovaj međumuzejski projekt sekcije povjesničara umjetnosti MUIH-a započet je 2010.godine s ciljem da se javnost senzibilizira za spašavanje industrijske baštine koja je u Hrvatskoj tema već više od 15godina (simpozij o industrijskoj baštini, Karlovac, 2000.god.).Koordinator izložbe je predsjednica sekcije Silvija Lučevnjak, ravnateljivca našičkog muzeja. Ova izložba isto tako i je poticaj akciji MUIH kako bi se ponovo oživio muzej u Belišću koji je egzistirao u sklopu kombinata Belišće da bi se nakon privatizacije ugasio. Prijedlog je tadašnje predsjednice udruge naše ravnateljice Maje Žebčević Matić da se cijela izložba pohrani u muzeju u Belišću (koji na žalost ni danas nije u funkciji).

Za ovu izložbu svaki je muzej ( 14 muzeja i jedna galerija) pojedinačno izabrao sa svoga područja zanimljiv primjer industrijske baštine s kraja 19. ili početka 20. stoljeća prezentirajući ga tekstom, fotografijama, crtežima i dokumentima. To su primjeri mlinova kao najstarije arhitekture, centrala, planira,tvornica tanina, industrijskih gradova, i drugih. Iako na području grada postoji još zanimljivih primjera industrijske arhitekture koju nazivamo zbog načešćeg korištenog građevnog materijala ciglena arhitektura, uzet je ovaj zbog ranijeg razmišljanja o njenoj obnovi od prije 20 godina hidrocentralu grada Požege, munjaru sagrađenu 1912. godine koju je projektirala i gradila tvrtka A. Peyer i drug iz Karlovca. Ovo vrijedno djelo kulturne i tehničke baštine čiju je izgradnju potaknuo požeški gradonačelnik Eduard Kurschner i gradski inžinjer Franjo Trapp radila je sve do 1964. Godine, a 1966 nije se više spominjala ni u dokumentaciji. Sama zgrada srušena 1944. godine, ali je druga, ova današnja sagrađena. Zanimljivo je spomenuti da je poslije II svj.rata vodena turbina izrađena u tvornici Plamen.

Budući da se i u Europi, a ne samo u Hrvatskoj čuva, obnavlja i revitalizira ova industrijska baština dajući joj novu funkciju vrijedilo bi o tome razmišljati i kada je riječ o našoj požeškoj centrali koju je u funkciju želio staviti još prije 20. godina i Miroslav Badanjak, inžinjer i nekadašnji direktor HEP-a. On je predložio rekonstrukciju njene izvorne arhitekture, obnovu postrojenja i stavljanje u funkciju tehnički muzej i učilišta za Tehničku školu.

Kod nas ima još primjera industrijske baštine, donedavno je to autoradionica Blezifer, nekada mlin, zatim zgrada tvornice Zvečevo, zvečevske Mljekare i Kirovog mlina, dok su neki od prvih primjera, npr. staklana na Zvečevu, nestali. Poticaj očuvanju ove vrste arhitekture je i ova izložba.

Za posjetioce ove izložbe bit će mnoštvo primjera industrijske arhitekture na području Slavonije, od kojih je kao najvrednije takve vrste u srednjoj Europi, industrijsko naselje „Bata Ville“ danas Borovo naselje s tvornicom obuće „Borovo“ kao primjer urbanistički osmišljenog „idealnog grada“ u duhu moderne. Iako izrađeno 1931. godine ovo naselje imalo je futuristički koncept koje su izradili njegovi arhitekti F.Gahura, A. Vitek i V.Karifka koje je angažirao Tomaš Bata, češki industrijalac.

Osim toga vrijedno je spomenuti i primjer arhitekture tvornice tanina u Županji koju je osnovao zbog jeftine radne snage i dobre sirovine ( hrasta lužnjaka Spačve) engleski industrijalac Frank Hepburn koji je donio uz to iz Engleske i prvu nogometnu loptu i reket. Ipak ono što nam ostaje osim povijesnih značajnih podataka je sama arhitektura koju je potrebno i sačuvati po europskim primjerima očuvanja baštine takve vrste.

Kako sve ne bismo gledali u svjetlu ugroženosti ovih vrijednih industrijskih projekata u koje su uklopljeni mnogi životi vrijedi svakako spomenuti da se u Požegi gradi i nova industrijska arhitektura, jedna takva je i zgrada Plamen International, projektirana 2007., koju je projektirao arhitekt Rober Klobučar iz Nove Gradiške, a koja se može vidjeti i na izložbu jer ju je novoosnovanoj zbirci poklonio sam autor projekta. Ona nam može postati i poticaj, kao i ova izložba da uvijek možemo nastaviti, ili bar obnoviti vrijedne projekte dajući im novi smisao i život što očekuju od nas svih i nove generacije.

Lidija Ivančević Španiček